KAMENČIĆI

Print Friendly, PDF & Email

fra Mladen Rozić, Put iz sna, Matica hrvatska, Tomislavgrad, 2014.

Što se mijenja kada čovjek, kako kažu, naraste? Vanjština svakako. S nutrinom je neka druga priča. I ona bi trebala biti odrasla, ali bi morala ostati povezana i s onim što je bilo prije. Drukčije rečeno, unatoč svemu ostati nam je dijete u sebi. Rozić dobro zna o čemu se radi i to izražava pojmom snovi. Bića smo okrenuta i prema svijetu oko sebe, i prema Bogu, i prema samima sebi. Treba pronaći izlaz iz svega toga u smislu da nigdje ne pretjeramo, da na kraju svega postanemo cjelokupne ličnosti.

Opširnije...

KOLOPLET

Print Friendly, PDF & Email

s. Bernardina Crnogorac, Sjene, Matica hrvatska, Makarska, 2015.

Djeca, kako to gordo zvuči. Prisežemo na njih, govorimo da na mlađima svijet ostaje, ne zaboravljajući u podsvijesti nadodati da se ipak stariji pitaju. Naša prijetvornost na djelu. Neka je nama dobro, a za druge baš nas briga.

S. Bernardina Crnogorac svega se toga lijepo dotiče u ovom romanu. Na jednoj strani razigrani dječji svijet, na drugoj razigrani svijet odraslih koji bi se trebali brinuti za njih. Onaj prvi kudikamo je ljepši, iako nakana romana nije bila prikazati njega nego ovaj drugi i mnogo toga povezano s njim.

Opširnije...

SVOJI NA SVOME

Print Friendly, PDF & Email

Antun Lučić (priredio), Skopaljski Rabelais, Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2012.

Stjepan je Džalto zanimljiva ličnost u hrvatskoj književnosti. Nije stoga čudno da ga Lučić u ovome djelu uspoređuje s Françoisom Rabelaisom, tim začudnim i velikim francuskim književnikom. Obojica naizgled stvaraju šaljiva djela, a zapravo tako ozbiljna.

Knjiga pred nama i jest i nije knjiga o Stjepanu Džalti. U nju nas uvodi dugi stručni, ujedno i prijateljski, uradak Antuna Lučića. Tko Džaltu manje pozna, upoznat će ga na ovaj način. Obuhvaćen je kako njegov obični, svakodnevni život, tako i kritička ocjena o njegovu djelu. Čovjek bi rekao da se nije moglo drukčije. Džalto u isto vrijeme nasmijava, ozaruje, ali i tjera suze na oči.

Opširnije...

VELIKI ČOVJEK I MALI LJUDI

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Gubina, 260 dana, Auxilium, Osijek, 2011.

»Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim... Nemojte ni vi!« (str. 4.) Zamiriše ovo odmah na naučeni govor mirovnjaka preko noći, onih koji si umišljaju da znaju što je zapravo Domovinski rat. Ipak u ovom slučaju to nije tako. Treba pročitati Gubinino djelo i vidjet ćemo da je život pun nijansi i da u svakom trenutku, unatoč svemu, treba ostati na pravoj strani.

Bio je 10-godišnji dječak kada se zlo sručilo na njega i na njegovu obitelj. Dogodilo se to u Dalju, ljeta Gospodnjega 1991. »Rekao sam ti da će doći i mojih 5 minuta«, izgovorio je susjed i nastavio tući Gubinina oca i majku. Tako je to sve počelo, podrazumijeva se u njihovom obiteljskom domu. Došli su po njih i kalvarija je trajala punih 260 dana te odatle naslov ovoga djela. Otac, glava obitelji, nastojao ih je zaštititi, ali što je mogao? Čak je i mali Marijan morao na tzv. rad, kad se njihovim progoniteljima učinilo da je to bolje nego da umiru beskorisno u logoru. A svi su mu znali oca kojega su zvali Čaruga. Prijateljevao je s njima, pomagao im. Uzalud. Jezovito zvuče Čarugine riječi kad se obitelji ispričava što ih ne može zaštititi. (str. 82.) A bili su rijetki trenutci kad su bili zajedno, samo onda kad kao isprebijan jednostavno nije nikuda mogao.

Opširnije...

Osobno