NE POPRAVIŠE GA

Print Friendly, PDF & Email

Rando Paršić, Zabranjeno sjećanje, Dominikanski samostan sv. Nikole, Korčula, 2011.

Bile su to godine kad su komunisti popravljali ljude. Umilno. Jednima su odmah skidali glave, druge uhićivali i onda obrađivali kao kakav komad drveta. U preodgoj su uključeni svi slojevi društva. Čak i sami komunisti, ako nisu bili dovoljno dobri odgajatelji.

Dominikanac Rando Paršić vrlo je rano dospio među one koje su zauzetije preodgajali. Zamjerio se komunistima na Braču još 1941. Kao odgojitelj branio je učenike iz sjemeništa i konvikta od njihova napada kada su na obali pjevali rodoljubne pjesme. I upisaše ga u svoje crne knjige. Kad komunisti uđoše u Dubrovnik 18. listopada 1944., počeše nemilosrdno trijebiti zatečene. Popisi su već davno bili spremljeni. Ubijali su bez suda i suđenja. Zbog toga su ih malo smetali Saveznici, kako se požali Ante Jurjević Baja. Randu uhitiše. Započe njegov hod kroz tamnice, ravno njih 11. Potraja tako sve do 1957. Nakon toga biše mnogobrojna saslušanja, koja Rando jednostavno ne mogaše sve spomenuti.

Opširnije...

LAŽU, DOBRI SMO

Print Friendly, PDF & Email

Sanja Nikčević, Antologija hrvatske ratne drame (1991. – 1995.), Alfa, Zagreb, 2011.

Ona se usudila. Čini mi se da je najbolje tako započeti prikaz ove Nikčevićkine knjige. Jer učinila je nešto što drugi izbjegavaju. Nije pljunula na Domovinski rat, nije lažno moralizirala o izbjegavanju sukoba i o postavci da smo svi krivi. Zna da je njezina domovina napadnuta i s tog motrišta sagledava odziv stvaratelja na tu temu. U ovom slučaju dramatičara.

Dok ona ovo nije napravila, u medijima stvorenima na kojekako zarađenim novcima govorilo se da hrvatska ratna drama ne postoji ili da je loše napisana. Sanja Nikčević je dokazala da je to obična laž. Ako krenemo mrvicu dalje, shvatit ćemo da su tako radili da bi u nama ubili nadu. Nasuprot tomu ova nas antologija vraća upravo k njoj.

Opširnije...

ONI GOVORE

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Vukić, Lika i Podgorje na braniku doma i naroda, HOR, Zagreb, 2012.

Kažu da je Hrvatska danas slobodna. Tu borbu na sebi nisu iznijeli tatini sinovi, već oni koji su na vrijeme prozreli što znači jugoslavenština. Među njima je i pisac ove knjige Ivan Vukić. Komunizam ga je progonio još kao mlada, dapače uhitio ga i strpao u jednu od svojih najgorih tamnica, Staru Gradišku. Danas on na vidjelo dana iznosi komunističke zločine u gospićkom kraju, onda kada su oni govorili da oslobađaju zemlju.

Knjiga nije pisana sustavno, uz znanstveni aparat. Skup je članaka i priloga objavljivanih na različitim stranama. No, time ne želimo reći da nije dobra i da nije potrebna. Dapače. Vukić, kao član Hrvatskog društva političkih zatvorenika zajedno s drugima neumorno skuplja svjedočanstva još živućih svjedoka i objavljuje ih. Netko će se drugi onda igrati znanstvenika i na temelju te građe izvlačiti određene zaključke.

Opširnije...

DALJINE I BLIZINE

Print Friendly, PDF & Email

Esad Jogić, Mrtvi vlak, Glas Koncila, Zagreb, 2011.

Pred tobom ravnica. I vlakovi koji odlaze i dolaze. Tu je i rijeka, teče nekako sredinom, između tko zna koliko svjetova, rijeka koja pamti i nastavlja teći. Sve se slijeva u naziv Panonija, Posavina, Hrvatska, BiH, Herceg Bosna, Republika Srpska, nekada i Jugoslavije, prije toga... Vlak je stao, sudbine se isprepliću, stvara se novo vrijeme.

Opširnije...

Osobno