Mijo Arapović, S onu stranu vremena, Vlastita naklada, Medulin, 2022.
Htjeli mi to ili ne godine nam idu te samo možemo biti sretni i zadovoljni ako ih imamo dosta na svojim plećima. Istina, o zdravstvenoj strani ne ćemo ništa govoriti. No, i ona će biti u redu, ako je ona naša duhovna strana kako treba.
Pero Pavlović, Tko će riječi krilate zatvoriti u knjige, 2021.
Pero Pavlović je zacijelo jedna od osebujnih pojava u hrvatskoj književnosti. Pronašao je davno svoj put i sada ga ustrajno slijedi. A to je put biti svoj, dubinom duše odgovoriti na prilike oko sebe te nastojati promijeniti sebe i taj svijet oko sebe. Naravno, rabeći pritom odgovarajuća književna sredstva. Znači, ujedinio je i oblik i poruku tako da se njegov način pisanja treba držati cjelovitim.
Hrvoje Barbir Barba, Pjesme najmanjeg pjesnika na svijetu, Naklada semafora poezijascrtom, Zagreb, 2021.
Počnimo s fotografijom iz životopisa na kraju knjige gdje se u zadnjoj rečenici kaže da dotični, Hrvoje Barbir Barba, voli sve što vole mladi, samo ga ponekad zabole leđa. I to nam naznačuje da i nije tako mlad, tijelom, a duhom je onako kako o njemu govore njegove pjesme. Gledajući ga oslonjenog na zid, s cigaretom u ustima, u jeansu, s naočalima i prilično »bosom« glavom, počnimo tražiti što mu to pjesme otkrivaju.
Marko Matić, Sučeljavanje i rastajanje, Dan, Zagreb, 2021.
Pred nama je zbilja takva kakva jest. Ali, kako je očitati, jer od toga ovisi kakvom ćemo je zapravo držati.
Marko Matić izabire stil otvorene borbe, i to bez rukavica. Mjerilo mu je pritom je li netko domoljuban i koliko, sve ostalo je nebitno. Zbog toga i jest stavio sljedeći moto koji se kao crvena nit provlači čitavim djelom: »Sučeliti nam je se sa sobom i rastati od lažnih uzora, nejakih ideala i od idola, ako želimo opstati i časno trajati.« Sve jasno, pa i ovaj knjigozor pleše na tu glazbu.