ODLUKA

Print Friendly, PDF & Email

Milka Tica, Sunčeva djeca, Naklada Jurčić, Zagreb, 2009.

Radosno me iznenadila ova Ticina knjiga. Zrela, promišljena, poučna, zabavna, duhovna. Moglo bi se još mnogo toga reći, ali zar i ovo nije dovoljan razlog uzeti je u ruke i čitati? Svakako je treba preporučiti djeci kojima je uostalom i namijenjena. I ne ćemo zbog toga doživjeti prijekor s njihove strane, dapače.

Događaji iz naše davne prošlosti nižu se pred našim očima. Nisu to neumoljive povijesne činjenice, to su legende s istinom u sebi. Spisateljicu zanima kako smo se našli u današnjoj našoj postojbini. U skladu s još bjelodano nerazjašnjenim pitanjem odakle zapravo potječemo, Tica, kao u svim dobrim legendama, govori o prostranim šumama punim divljači, bistrih jezera, rijeka i potoka. Obrađivala su se polja, napasala stada, odlazilo u lov i branilo se od tuđih nasrtaja. Naravno da su se štovali i određeni bogovi. Međutim, tako legenda kaže, Hrvati su više voljeli Svevida, Svijetlog Boga, i dopustili da se zagasi vječni plamen što je gorio na najvišem planinskom vrhu u čast bogu Perunu. Naljutio se on, pridružila mu se Morana, zla božica smrti i zime, te se zajednički obrušili na Hrvate. Podnoseći nevolje Hrvati, pak, spoznaše da im je vrijeme poći prema novim krajevima. Na to ih je najviše sklonula Buga, koja je usnula san. I tako na put krenuše plemena pod vodstvom braće i sestara: Kluka, Lobela, Kosjanca, Muhla i Hrvata te Tuge i Buge. Odluka bi teška, ali bi donesena.

Opširnije...

POLOG

Print Friendly, PDF & Email

Velimir Mabić, Sve je počelo u Širokom, Općinski odbor HDZ-a BiH, Široki Brijeg, 2010.

Mislio sam da će mi i ovo biti jedna od onih knjiga koje pogledam, ostavim na policu i poslije rabim prema potrebi. Jer, ne volim pisati o usko stranačkim probitcima. Međutim već sam na prvim stranicama shvatio da je ova knjiga nešto drugo. Uz ono stranačko, donosi puno toga iz povijesti širokobriješkog kraja kroz proteklih dvadeset godina. Zbog toga s pravom u podnaslovu stoji »kronologija jednog vremena«.

Opširnije...

PLAKATI

Print Friendly, PDF & Email

Hrvoje Kačić, Dubrovačke žrtve, Naklada Gea, Zagreb, 2010.

Zlo je krenulo s juga. Nažalost. Kao da nije bio dovoljan talijanski fašizam. Ovog puta isprsila se crvena boja. Došla je s Visa, potpomognuta Englezima. Oni su je uvježbali i opremili. Razlila se po nebranjenom Dubrovniku uvečer 18. listopada 1944. Žitelji su s nadom pratili ulazak te vojske. Mislili su da će biti bolja nego ona prethodna. Da bi je dostojno dočekali, na svojim su kućama izvjesili hrvatsku zastavu sa zvijezdom petokrakom na sredini.

Ovako je Hrvoje Kačić svojim mladenačkim umom zabilježio prve trenutke komunističke »slobode«. Idila. Ali, kao što su ušli pod okriljem mraka, tako su počeli i djelovati. Ubrzo se pročulo za strijeljanja. Ljudi nisu mogli vjerovati. Međutim, bila je istina. Kačić je na plakatu u luci pročitao imena strijeljanih i o tome obavijestio svoje roditelje. Majka je otišla provjeriti. Bila je istina. Otada se zastava sa zvijezdom petokrakom nikada više nije smjela vijoriti na Kačićevim dvorima, kao i mnogim drugima, a Hrvoje je spoznao kojom stranom krenuti.

Opširnije...

JEDNO SMO

Print Friendly, PDF & Email

Đuro Vidmarović, Hrvatsko rasuće, Naklada Bošković, Split, 2009.

»"Mladi misle misli mira, oni čeznu za svojim ognjištem, za sigurnom budućnošću. Baranju nose u duši i srcu, u snu i javi. Hoće svoj dom, neizmjerno mnogo vole svoju domovinu Hrvatsku." Jednako i Hrvati i Mađari.« (str. 337.) Ovo su riječi s kraja knjige koja je pred nama. A započela je A. G. Matošem kao svjedokom Hrvatskog etničkog rasuća. Kad govori o svemu tome, onda Vidmarović ustvrđuje da su se Hrvati triput masovno selili. Prvi put bilo je to u vrijeme seobe naroda kad se iz svoje tadašnje postojbine doseljavaju na sadašnje prostore. Hrvate koji su ostali izbrisali smo iz sjećanja. Drugo raseljavanje vrhunac ima u 15. i 16. st. Pred naletom Turaka prema Srednjoj Europi, ostavši uglavnom sami na bojištu, Hrvati nisu uspjeli dokraja izdržati pa ih se iselilo oko trećine. Treći put Hrvati se raseljavaju krajem 19. st. Uzroci su gospodarske i političke naravi. Međutim, ne zaboravlja Vidmarović ni druga rasuća. Spominje Bleiburg iz 1945. i Srijem iz 1992. Ruka više-manje ista. Sjeća se i Boke Kotorske, kao i položaja hrvatske manjine u Sloveniji. Svi ti prostori, kao i razni drugi europski i prekomorski, za Vidmarovića su ono mjesto gdje se stvara jedinstvena hrvatska književnost. U krivu su svi oni koji na to gledaju drukčije.

Opširnije...

Osobno