ČIJI SMO MI?

Detalji

Kategorija: Prosudbe (Publicistika)

Objavljeno: Utorak, 09 Kolovoz 2011 15:48

Hitova: 2077

Ivan Ugrin, Gori-doli, Hrvatski časnički zbor grada Splita, Split, 2011.

»Druge alternative nema«, rečenica je koju slušamo već duži niz godina. U početku se mislilo da će sve trajati kratko, ta mi smo dio tog zapadnog uljuđenog svijeta. Generala Gotovinu još smo držali svojim i branili ga, a onda da bismo pospješili tu bezalternativnost pristali smo ga uhititi. Tražila se ljudska žrtva, kao u stara dobra bezbožna vremena. Ugrin, pak, ne pristaje ni na kakve ucjene pa piše sljedeće rečenice. »Kad su osnivači gradili Europsku uniju, činili su to na kršćanskim načelima. Grb EU-a oslanja se na Apokalipsu, sliku Gospe, Žene obučene u Sunce kojoj je na glavi kruna s dvanaest zvijezda. A danas je ta ista Europa u rukama mudraca koji nisu dopustili niti da se u preambuli Ustava spomenu njezini kršćanski korijeni.« (str. 33.) I što sad? Slegnuti ramenima ili postati svjestan svih okolnosti te u granicama svojih mogućnosti pokušati djelovati?

Opširnije...

DOLINOM LAŠVE

Detalji

Kategorija: Osvrti (Publicistika)

Objavljeno: Subota, 30 Srpanj 2011 19:09

Hitova: 1962

Željko Kocaj, Što je pisac htio reći, Matica hrvatska – HKD Lašva, Zenica – Vitez, 2009.

Za dolinu Lašve najviše se čulo tijekom Domovinskog rata. Hrvati su se tu branili kako su znali i umjeli, a isto im tako pomagali drugi iz Herceg Bosne. Prije tog vremena govorili su nam, komunisti, uglavnom o Travniku, jugoslavenskom piscu Ivi Andriću, fabrici oružja Bratstvo. I to bi bilo to. A kad prođe rat svi progovoriše o gospodarskom čudu u dolini Lašve, o vrijednim umjetnicima. Na tragu toga, jedan od domaćih, Lašvanin, Željko Kocaj progovori kako je bilo u sva ova vremena tamo biti.

Nije ovo stručna knjiga ni knjiga koja bi stremila visoko. Pisac je samozatajan pa knjizi daje i jednostavan naslov, iako bi joj bolje odgovarao neki drugi. Ipak, iskoristimo ga te se i sami zapitajmo što je pisac htio reći?

Opširnije...

ONI SU BUDNI

Detalji

Kategorija: Osvrti (Publicistika)

Objavljeno: Subota, 06 Kolovoz 2011 19:10

Hitova: 1935

Tomislav Držić, Hladne je v peklu, Vlastita naklada, Zagreb, 2009.

Drugovi i drugarice iz komunističke partije uvijek su bili budni, barem su nam tako govorili. Kad bi se njihovom poglavici drugu Titu učinilo da su zadrijemali, podbo bi ih i oni bi skočili na prvog koji bi naišao da bi dokazali svoju budnost. Udarili su tako i po Tomislavu Držiću. Strpali su ga u tamnicu, dok je Tito odlazio, a sloboda se nazirala u glavama nepokorenih sanjara.

Čovjek u tamnici zaista je budan, za razliku od sebeljubivih komunista. Ta je budnost još veća kad si nevin dospio na to mjesto. A Držiću se upravo tako dogodilo. Nisi kriv, nis, / kaj bi bili kriv, / nikoga nis vubil, / ni vkral nis, / ni kockal se nis, / jedino sem hvalil, / domaju i rada je mel. (Nis kriv) To komunisti nisu opraštali. Kakva domovina, građani smo svijeta, a puk je mrmljao: banda razbojnička. Uvjeren u svoju nevinost u tamnici si slušao zvukove s vana, slušao zvukove iznutra. Zvonila su zvona s katedrale, djevojke šaputale, netko jaukao od boli jer su ga tukli, izmjenjivao se dan i noć, sunce i mjesec. Nekad si sam, nekad s drugima, stvar koju po volji premještaju tamo i ovamo ili je se jednostavno otarase. Naličje je to »socijalizma s humanim licem«. Na Zapadu su mu tepali, ovamo mu se sklanjali s puta ako se ikako moglo. Donosio je sa sobom mrak i neljudskost.

Opširnije...

DOTAKNUH GA PRSTIMA

Detalji

Kategorija: Osvrti (Publicistika)

Objavljeno: Subota, 23 Srpanj 2011 19:08

Hitova: 1947

don Anto Baković, Batinama do oltara, Martyrium Croatiae, Zagreb, 2009.

Komunističko vrijeme zapamtili smo i po tamnicama. Nije trebalo puno da se tamo dođe. Tamničari su jednostavno tražili svoje žrtve.

Don Anto Baković je po prvi put dopao tamničkih uza u svojoj 22. godini života. Bio je u vojsci. Nakon niza napadaja na Katoličku Crkvu i nadbiskupa Stepinca dozlogrdilo mu je pa je iznio istinu da je Stepinac nevin. Dobro su mu to upamtili. Upravo na dan razvojačenja, kad je već bio u civilnoj odjeći, došli su po njega. I počele su teške četiri godine, silazak u pakao komunističkih mučilišta i gubilišta. Sada na kraju svog životnog puta Baković pun osjećaja opisuje to vrijeme i, po prvi put, muke koje je prije uglavnom držao za sebe. Napravio je to na nagovor drugih, počesto i samih robijaša, da se sve ne zaboravi. I tako je ponovno zaronio u smradnu paklenu paru. Opisujući svoje mučeništvo, opisao je i mučeništvo nebrojenih koji su robijali kao i on.

Opširnije...